Znanstvenici su pronašli dokaze o postojanju leda (vode) na površini mjeseca.
Na sjevernom i južnom polu Mjeseca pronađene su nakupine leda za koje se smatra da su davnog postanka ovu su pokazali podaci s uređaja indijske svemirske letjelice Chandrayaan 1 koja je istraživala Mjesec u razdoblju od 2008. do 2009. godine. Uređaj je otkrio da se većina vodenog leda nalazi na lunarnim polovima u Mjesečevim kraterima te na sjevernom lunarnom polu zauzima veću površinu nego na južnom.
Uređaj Moon Mineralogy Mapper (M3) koji se nalazio na Chandrayyanu prepoznao je tri specifična obilježja vodenog leda na površini Mjeseca. Uspio je izravno zabilježiti refleksivna svojstva i specifičnu apsorpciju svjetla u molekulama vode zbog čega je utvrđeno da se radi o vodenom ledu, a ne o vodenoj pari ili krutom ledu.
Naime, dnevne temperature na Mjesecu mogu dosegnuti i 1000C što ne stvara povoljne uvjete za nastanak i opstanak leda. No, s obzirom na to da je mjesečeva os otklonjena za 1.54 stupnja postoje mjesta na lunarnim polovima koja nisu nikad izložena dnevnom svjetlu te se procjenjuje da je temperatura u zasjenjenim kraterima na sjevernom lunarnom polu ispod -1570C što je dobro okruženje za nastanak dugovječnog vodenog leda.
Ova je spoznaja veoma važna jer ukoliko se pokaže da na Mjesecu postoje velike količine vodenog leda one će biti važan i dostupan izvor za buduće ljudske misije na Mjesec. Naime, ta bi se voda mogla koristiti za piće u mjesečevim bazama ili se razdvajati na vodik i kisik te se koristiti kao raketno gorivo i izvor kisika za astronaute.
Površinski vodeni led pronađen je i na drugim svemirskim tijelima u Sunčevu sustavu – na sjevernom Merkurovom polu i na patuljku Ceres.
Detalji ovog istraživanja objavljeni su u glasniku Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS).